Javni sektor

Izgradnja javnih objekata grada, općina, županija i države zauzima bitnu ulogu u procesu isporuke pojedinih javnih usluga u okviru tradicionalnog modela isporuke ili posredstvom javno-privatnog partnerstva.

U nastojanju javnog sektora da isporući što jeftiniju i što kvalitetniju uslugu razvila se inicijativa za privatnim isporukama kod složenih transakcija (JPP, PPP ili 3P model). Dodatni razlog su ograničena financijska sredstva javnog sektora i ograničene mogućnosti zaduživanja propisanih zakonom. Jedan od ključnih ekonomskih vodiča ustupanja radova po modelu Ugovornog oblika JPP-a je trenutno rasteretiti tekuće zaduživanje države kao investitora svih javnih objekata.

Javni sektor (vlada ili vladine jedinice) definirat će standarde i kvalitetu isporučenih usluga. Privatnom isporukom, posredstvom nadmetanja ponuđača iz privatnog sektora, uvodi se konkurencija i svi pozitivni učinci koji su rezultat konkurencije.

Države EU i pridružene članice nastavit će veće uključivanje privatnog sektora u financiranje, projektiranje, gradnju te upravljanje održavanja i uporabe projekata visokogradnje što je tradicionalno pripadalo javnom sektoru. U EU postoji evidencija da način ustupanja i realizacije javnih građevina po modelu javno-privatnog partnerstva omogućava značajno unaprjeđenje rezultata, kako u povećanju kvalitete izgradnje javnih zgrada, tako i u znatno smanjenim troškovima uporabe i ukupnih troškova, u odnosu na tzv. tradicionalan način organizacije ustupanja javnih radova (Construction Industry Council, 2000).

U svrhu povećanja kapitalnih investicija i poboljšanja usluga javnog sektora vlade članice EU i vlade novih članica EU odlučuju se za nove mogućnosti i modele, od kojih je javno-privatno partnerstvo opći naziv za različite moguće oblike povezanosti svih sudionika u realizaciji projekta i različite ugovorne forme (Ugovori o upravljanju, Zajednička ulaganja i sl.).

Kad se danas spominje JPP model financiranja i realizacije javnih građevina kao što su na primjer: bolnice, škole, sportske dvorane, zgrade za potrebe Sveučilišta, objekti namijenjeni za potrebe Vlade, sudstva, obrane, kulture, objekti za potrebe županija, gradova, lokalne samouprave i sl. onda se uglavnom radi o Ugovornom obliku JPP-a (Koncesijski model i PFI model), kao oblik udruživanja javnog i privatnog sektora.

JPP model može se primijeniti i za projekte voda, niskogradnje, lokalnog transporta, i drugih komunalnih potreba kao što je zbrinjavanje otpada.

Ključne karakteristike su: Vlada je glavni kupac usluga kroz obročne otplate od trenutka kada partner imovinu stavi na raspolaganje, bez obzira proizlaze li potrebe od strane Vlade ili od strane trećih osoba. Korištenje imovine je specificirano u Ugovoru.

Kao rezultat metodološkog pristupa, imovina vezana uz javno-privatno partnerstvo može se smatrati nevladinom imovinom samo ako postoji čvrsti dokaz da privatni partner snosi većinu rizika vezanog uz partnerstvo.

Stoga je u tom kontekstu potrebno stručno i kvalificirano znanje iz područja upravljanja ugovorima, alokacije i analize rizika (rizik izgradnje, rizik raspoloživosti, rizik potražnje).